Riječ „keramika“ potječe od grčke riječi „keramos“ što znači pečena zemlja.
Keramičke pločice su ravni i razmjerno tanki građevinski proizvodi za čiju se izradu koristi smjesa prirodne gline i raznih dodataka, dok završni izgled i svojstva dobivaju toplinskom obradom (pečenjem).
Pečenje je završni korak procesa proizvodnje pločica pri čemu se sirovi materijal obrađuje na visokim temperaturama (do 1250 °C) čime se postiže očvršćivanje tijela i glazure (ako postoji).
Dakle, sastoje se od tijela i površine koja može biti glazirana i neglazirana. Glazirane pločice imaju neprozirnu ili prozirnu glazuru koja je na tijelo nanesena postupkom pečenja čime nastaje ravna i nepropusna površina koja se može bogato ukrašavati.
Neglazirane pločice nakon pečenja mogu se ostaviti neobrađene, pri čemu boju i teksturu dobivaju zahvaljujući sirovini koja je korištena za njihovu izradu, a mogu se bojiti primjenom oksida koji se disperziraju u tijelu.
Pločice od prirodne gline mogu biti prešane ili ekstrudirane. Prešane pločice oblikovane su postupkom prešanja pri čemu se fino mljeveni materijal pod visokim tlakom prije pečenja oblikuje u kalupima.
Nazivaju se i suho pečenim pločicama. Ekstrudirane pločice oblikovane su postupkom ekstruzije (istiskivanja) pri čemu se sirovi materijal prije pečenja u plastičnom stanju istiskuje u dugu ploču koja se potom reže na potrebne dimenzije.
|
